KUKCI U KULTURI

Virtualna izložba

Brojne su i zanimljive uloge kukaca u umjetnosti, religiji, mitovima, vjerovanjima, filozofiji, narodnim predajama, folkloru, društvu i kulturi uopće, npr.: egipatski skarabej, efeška pčela Melissa, Durerova slika "Jelenak", opera Nikolaja Rimski-Korsakova "Bumbarov let", Ovidijeve "Metamorfoze", Kafkin "Preobražaj", Nazorov "Cvrčak", Cronenbergov film "Muha", brojalica "Tri mesara buhu klala".... Struka se, u svjetskim razmjerima, rijetko bavi pojavom motiva kukaca u kulturi, jer se traži multidisciplinaran pristup.

Izložba "Kukci u kulturi", autora Bože Kokana i Sanje Vrgoč iz Prirodoslovnog muzeja u Splitu, bavi se poznatim i manje poznatim temama iz područja kulturne entomologije. Na izložbi su motivi kukaca iz hrvatske baštine uklopljeni u univerzalni kontekst kulturne entomologije, koja prožimlje svako vrijeme i svaku kulturu od kamenog do informatičkog doba.

Glavni dio izložbe čini 25 tematskih postera s likovnim asocijacijama na uloge pojedinih kukaca u kulturi, a kratki komentari sažimlju njihovu međusobnu povezanost i simboličku ulogu. Izloženo je i dvadesetak figura kukaca izrađenih od punog bukova drva, autora Ivana Šimićeva te drugih motiva nadahnutih kukcima.

Zadaća izložbe "KUKCI U KULTURI" je predstaviti javnosti kulturnu entomologiju te hrvatske motive smjestiti u svjetski kontekst.

KULTURNA ENTOMOLOGIJA U HRVATSKOJ

Simboli su nosioci kulture, jer predstavljaju misli, pojmove, sudove ili vjerovanja neke zajednice u nekom vremenu i prostoru. Diljem svijeta i u kontinuitetu, od kamenog doba do danas, motivi kukaca bivaju ugrađeni u djela umjetnika, teologa i filozofa. Mitologije, priče, vjerovanja i narodna kazivanja o kukcima sastavni su dio svih kultura. Dok se kukcima bavi znanost ENTOMOLOGIJA, navedenim temama bavi se dio znanosti o kukcima poznat kao KULTURNA ENTOMOLOGIJA, a njezin uži dio koji se odnosi na narodnu baštinu je ETNOENTOMOLOGIJA. Sličnosti odnosa ljudi prema kukcima poveznice su koje nam otkrivaju korijene raznih kultura i stalnost ljudske naravi kroz vrijeme i prostor. Nalazi entomologa ovdje pomažu povjesničarima umjetnosti, teologije i filozofije, arheolozima, umjetnicima, etnolozima, lingvistima, prevoditeljima i psiholozima. Sustavno istraživanje u kulturnoj entomologiji traži odabir vremenskog razdoblja, zemljopisnog područja, određenog segmenta kulture te još užeg područja. Tako već i istraživanje motiva kukaca u hrvatskoj dječjoj književnosti predstavlja obiman zadatak. Nužan je multidisciplinarni pristup istraživanjima, što je prilika za suradnju entomologa s drugim strukama. Kod nas se rijetki entomolozi dotiču kulturne entomologije, iako imamo obilje građe za proučavanje (književnost, jezik, vizualne umjetnosti, povijest entomologije, narodno blago). Najosjetljiviji dio entomološke kulturne baštine sadržan je u narodnom jeziku i predajama, baštini koja je osjetljiva te kod nas zanemarena i ugrožena.

Hrvatski Sabor proglašava hrvatski jezik službenim tek 1847. godine. Uslijedio je hrabri pokušaj stvaranja hrvatskih stručnih naziva i kad je riječ o kukcima (Josip K. Schlosser Klekovski: Fauna kornjašah Trojedne kraljevine. Svezak I, II, III, 1877, 1878, 1979), pri čemu su autoru pomogli ugledni prirodoslovci Josip Torbar i Ljudevit Vukotinović. Slijedio je i ozbiljan literarni pokušaj popularizacije entomologije kod nas, uz živahan stil pripovijedanja te obilje stručnih podataka i kulturno – entomoloških crtica (Mijo Kišpatić: Kukci. Knjiga I, II, 1886, 1887). Vrijedi spomenuti i svestranog entomologa i popularizatora entomologije Franju Košćeca, čiji rad „Značenje i uzroci postanka narodnih imena nekih leptira“ (1958) predstavlja rijedak primjer bavljenja narodnim nazivima kukaca. Njegova ostavština u varaždinskom gradskom muzeju desetljećima je predmet izučavanja te podloga za izgradnju jednog od najljepših muzejskih postava kukaca u Europi (Antica Bregović: Svijet kukaca. Vodič kroz stalni postav. Gradski muzej Varaždin, 2000). Ivan Brlić, pripovjetkom „Lepirka. Život leptira“ (1961), piše neobičnu bajku prožetu nizom stručnih podataka i kvalitetnih ilustracija leptira Grete Turković. Među značajne pothvate ubrajamo i djelo Guida Nonveillera (Pioniri proučavanja insekata Dalmacije, 1989), koje je doživjelo i englesko izdanje (The pioneers of the research on the insects of Dalmatia, 1999) i gdje se kroz aktivnosti pionira entomologije oslikava kulturne i društvene prilike. Značajni su i ostali doprinosi kulturnoj entomološkoj baštini (Branko Britvec, Bogomir Milošević, Josip Balabanić i dr.) te sociološko – povijesni opisi utjecaja korisnih i štetnih kukaca na život ljudi (svilarstvo, epidemije, filoksera).

Iako muzejski i drugi stručni pristupi obrađuju određene teme te intuitivno doprinose izgradnji „zgrade“ kulturne entomologije, sama kulturna entomologija ostaje slabo poznata kod nas. Kulturna entomologija postala je znanstvena disciplina na 17. Međunarodnom entomološkom kongresu (Hamburg, 1984), a njen osnivač je Charles Hogue (Los Angeles County Museum of Natural History). Prvi cjelovit pregled kulturne entomologije kod nas napravio je Nikola Visković (Životinja i čovjek. Prilog kulturnoj zoologiji, 1996) koji sustavno obrađuje utjecaj životinja na svijest čovjeka, kulturu, ekonomiju, znanost i društvo te daje i pregled takvih uloga kukaca. Uz vrijedan prikaz značaja kukaca, dao je i poticaj suradnicima za bavljenje ovim područjem (Kulturna animalistika - zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 1997. u Splitu). Dinka Alaupović – Gjeldum predstavila nam je, u okrilju etnografskog pristupa, kompleksnu etnoentomološku temu „Pčela, čovjek, med i vosak u tradicijskoj kulturi Dalmacije“ (izložba i katalog u Etnografskom muzeju Split, 2004). Tomislav Ladan, u djelu „Etymologicon“ (2006) prirodoslovno – kulturološkim pristupom opširno je obradio uloge ljudi, biljaka i životinja (pa i kukaca) u jezicima, simbolici, folkloru te mitologiji.

DRVENI KUKCI BARBA VLADE IVANA ŠIMIĆEVA

Figure životinja izradio je od komada punog bukovog drva gospodin Ivan Šimićev, kojega prijatelji zovu i Vlado. O svojoj strasti oblikovanja životinja u drvu, barba Vlado kaže sljedeće: "Kao mali dječak iz osnovne škole zavolio sam životinje, a najviše ptice i male kukce, mrave, puževe, stonoge, skakavce i druge sitne životinjice. Stalno mi se u glavi ponavljalo da ih jednog dana moram na neki način obilježiti u drvu. Nakon nekoliko godina to mi se i ostvarilo. Napravio sam nekoliko primjeraka i tako je krenulo. Za to su čuli i iz emisije pok. Joška Martinovića Globalno sijelo na HRT-u. Jednog dana su me posjetili, napravili snimku i objavili na televiziji. To su opazili i djelatnici Prirodoslovnog muzeja u Splitu i nazvali su me. I tako je krenula suradnja."

Izložene drvene figure životinja uglavnom su u vlasništvu Prirodoslovnog muzeja u Splitu. Dio primjeraka je otkupljen, a dio je dobiven od barba Vlade na dar. Koriste se u muzejskim edukativnim radionicama, gdje se na njima uglavnom pokazuje vanjska građa kukaca i njima srodnih životinja. Ovo je prva samostalna izložba zbirke muzejskih drvenih figura, a do sada su bile uključene u nekoliko izložbenih postava u Splitu, Makarskoj, Zagrebu i Dubrovniku i to kao dio izložbe "Kukci u kulturi" te aktualne izložbe "Ratnici podzemlja" u splitskom Prirodoslovnom muzeju.

Autori izložbe: Bože Kokan, Sanja Vrgoč, Ratko Cvitanić, Mirjana Šipić, Anamarija Stipetić
Izložene figure u vlasništvu su Prirodoslovnog muzeja Split, Bože Kokana i Sanje Vrgoč.
Organizatori izložbe su Prirodoslovni muzej Split i Gradska knjižnica Marka Marulića.
Izložba se održala od 02. - 15. veljače 2013. u Gradskoj knjižnici Marka Marulića.