Projekt „Prirodno i rekreativno bogatstvo šume Šćadin“

U okviru projekta tijekom 2012. godine obavljeno je ukupno 13 terenskih istraživanja: 18.1., 8.3., 13.3., 28.3., 13.4. i 6.9.2012. terenska istraživanja su obavili kustosi D. Vladović i N. Ževrnja. 27.4., 8.5., 29.5., 23.6., 15.7., 24.7. i 8.11.2012. terenska istraživanja je obavio kustos D. Vladović. Nositelj projekta je JU za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Splitsko Dalmatinske županije (Gvido Piasevoli i Stjepan Mekinić), suradnik na projektu Prirodoslovni muzej i zoološki vrt (Dalibor Vladović, Nediljko Ževrnja). U sklopu projekta obavljala su se terenska istraživanja flore s ciljem određivanje vrsta biljaka koje rastu na istraživanom području nakon čega je izrađen popis determiniranih vrsta. (D. Vladović, N. Ževrnja)
Izvor Graba

Šćadin

Predio Šćadin smješten je na platou iznad kanjona rijeke Cetine, unutar područja Nacionalne ekološke mreže, a dio kojega je trenutačno u finalnoj fazi postupka proglašenja zaštite prema Zakonu o zaštiti prirode. Šćadin je karakterističan po svojoj šumskoj vegetaciji u kojoj dominira hrast kitnjak (Quercus pubescens), a koja sastojina je u stvarnosti vrlo stara šuma (Querco-Carpinetum orientalis Horvatić 1939), možda i s nekim prašumskim elementima, što bitno doprinosi ukupnoj bioraznolikosti cijeloga kraja. Ovakva je situacija posve neuobičajena za područje cijele Dalmacije, jer su ljudi stoljećima iskorištavali šumu, pa su nekadašnje šumske sastojine degradirane često i do razine kamenjara.

Prvi slap

Šćadin

Posljednjih desetljeća, promjenom načina života, šume se sukcesijom polako obnavljaju, ali nema očuvanih starih sastojina. Šumska sastojina u Šćadinu je očuvana kroz stoljeća vrlo organiziranim i racionalnim gospodarenjem od strane žitelja obližnjeg sela. U najnovije vrijeme sastojina je oštećena izgradnjom autoceste i pristupnih puteva, što otvara mogućnost ilegalne sječe. Pokrenuta je inicijativa da se u suradnji Ustanove, Hrvatskih šuma, Prirodoslovnog muzeja iz Splita i lokalne nevladine udruge organizira projekt revitalizacije i aktivne zaštite Šćadina. Prvi dio toga višegodišnjega projekta je promocija Šćadina i senzibiliziranje šire javnosti za potrebu njegove zaštite.

Očekivani rezultati projekta

Šćadin je danas, poslije nekoliko desetljeća nebrige i najnovije izgradnje autoceste i njezinih pristupnih puteva, višestruko ugrožen. U njemu se odvija nekontrolirana prirodna sukcesija, što ne mora nužno biti loše, ali ti procesi moraju biti stavljeni pod nadzor, a to će ovaj projekt donijeti. (Možda bi bolje bilo reći da se u njemu odvija prirodna sukcesija, koja zahtjeva sustavno praćenje i valorizaciju s ciljem očuvanja biološke raznolikosti, zaštiti najugroženijih i najvrijednijih dijelova ove šume). Nadalje, sada zarasle staze bit će očišćene, a napravit će se i plan njihova trajnog budućeg održavanja. Te će staze, nakon sustavne promocije u javnosti, služiti za rekreativne šetnje. Okrugli stol i brošura napravit će široku promociju. Sve zajedno doprinijet će podizanju svijesti o vrijednosti Šćadina, a onda posredno i boljem nadzoru i smanjenju sadašnjeg trenda ilegalne sječe.

ZANIMLJIVOSTI

Gljiva Hericium erinaceus – resasti igličar.

Ovo je tek četvrti nalaz ove vrste na teritoriju RH. U Crvenoj knjizi gljiva Hrvatske nalazi se u kategoriji ugroženih vrsta (EN). Resasti igličar živi u bjelogoričnim šumama kao parazit starih stabala ili kao saprofit krupnih drvnih ostataka. Glavni razlog njegove ugroženosti leži u manjku ili potpunom nedostatku starih stabala te premalo površina pod šumama prašumskog tipa. Stoga nalaz ove vrste na području Šćadina predstavlja važan argument za zaštitu ove vrijedne i stare šume hrasta medunca.

Portenschlag-Ledermayer, Franz von
Portenšlagov zvončić - Campanula portenschlagiana Roem. et Schult.

Portenschlag-Ledermayer, Franz von (Wien, 13. 2. 1772; Wien, 7. 11. 1822.) Bečki doktor prava, ali pasionirani botaničar. Istraživao je floru Biokova prije slavnog Visianija. Otkrio je nekoliko rijetkih i endemičnih biljaka: biokovsko zvonce Edraianthus pumilio /Schult./ A.DC. (Biokovo – locus classicus), Campanula portenschlagiana Roem. et Schult. (Biokovo), Portenschlagiella ramosissima /Port./ Tutin (Dubrovnik, na stijenama iznad Župe dubrovačke) i dr. Kada je 1818. god. austrijski car i kralj Franjo I došao u Istru i Dalmaciju, poveo je sa sobom u pratnji Portenschlaga kao botaničara. Botaničar Trattinnick (1746-1849) opisao je i objavio novonađene vrste, a monotipskom rodu (rod sa samo jednom vrstom) Portenschlagiella dao je ime u njegovu čast. Njegov herbarij čuva se u Grazu i Beču.

Gvido
Gvido

Gvido P. u opasnom sučeljavanju sa divljim veprom Grickom