Projekt "BIORAZNOLIKOST LOKALITETA RUMIN "

Projekt „Bioraznolikost lokaliteta Rumin“ izvodio se na području značajnog krajobraza Rumin koji obuhvaća Mali i Veliki Rumin na površini od 33,5 ha, a značajnim krajobrazom proglašen je 2000. godine. Mali i Veliki Rumin predstavljaju izvorišni dio Rumina, drugoga po veličini pritoka Cetine. I dok ljeti Mali Rumin presuši, Veliki Rumin koji izvire ispod klisure zvane Greda nikada ne presušuje.
Izvor Graba

Rumin veliki

Prvi slap

Rumin mali

Specificne vrste biljaka i životinja

Strme litice Rumina dom su ptičjim vrstama poput gavrana (Corvus corax), vjetruše (Falco tinnunculus) i ušare (Bubo bubo). Na krševitim padinama podno litica gnijezdi se sivkasta bjeloguza (Oenanthe oenanthe) i jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), a u nizini po polju i oranicama dolazi trčka (Perdix perdix), prepelica (Coturnix coturnix) i kukmasta ševa (Galerida cristata). U vrbama uz Rumin gnijezdi se sjenica dugorepa (Aegithalos caudatus), na hrastovim granama gnijezi se vuga (Oriolus oriolus). Na starim stablima hrasta hranu pronalazi i veliki dijetao (Dendrocopus major), dok se na vodi Rumina hrani divlja patka (Anas platyrhnchos).
Od sisavaca nalazimo vrste poput ježa (Erinaceus concolor), lisice (Vulpes vulpes), zeca (Lepus europeus), kune bjelice (Martes foina) te jazavca (Meles meles). Među zmijama koje obitavaju na ovom prostoru jedino je poskok (Vipera ammodytes) opasan za ljude, a međe gušterima najčešće se viđa krška gušterica (Podarcis melisellensis). Bogatstvo ihtiofaune odražava se u velikom broju endemskih vrsta, poput cetinske uklive (Telestes ukliva), riječnog zubatca (Salmo dentex), podbile (Chondrostoma phoxinus), oštrulje (Aulopyge hueglii), cetinskog vijuna (Cobitis dalmatina) i ilirskog klena (Squalius illyricus).
Biljni se pokrov mijenja od bilja vodotoka do petrofilnih vrsta na liticama koje okružuju Rumin, tako da imamo cijeli raspon – od vodenog bilja u samom Ruminu preko biljaka travnjaka poput vriska (Satureja montana), ive (Teucrium montantanum), dubčaca (Teucrium chamaedrys), smilja (Helicrysum italicum), kadulje (Salvia officinulis) i dr. pa sve do listopadnog grmlja i drveća te bora. Vrijednost ovog prirodnog predjela dodatno oplemenjuje stara mlinica, koja se uklapa u krajobraz, kao tipičan primjer lokalne pučke arhitekture.

ZANIMLJIVOSTI

Žabnjačka kornjačica

Žabnjačka kornjačica (Baldellia ranunculoides /L./ Parl.) spada u kritično ugrožene biljne vrste. Stanište vrste je pod negativnim čovjekovim utjecajem i zagađenjem. Raste u hranjivima siromašnim stajaćim vodama i uz njih (poplavne obale s pjeskovitim, muljevitim ili glinastim tlom). Pokazatelj je toplih staništa i podnosi sol, te je stoga česta u vodama blizu mora. Kod nas je uglavnom rasprostranjena uz morsku obalu i na otocima. Zapisana je i za područje ušća rijeke Žrnovnice, ali je uređenjem toka rijeke najvjerojatnije nestala s ovog područja.

VIDEO