Izložba "PRINOVE U FUNDUSU MUZEJA"

Mjesto održavanja: Prirodoslovni muzej Split, Poljana kneza Trpimira 3, Split
Izložba otvorena od 3. svibnja 2017.
Autori izložbe: Nediljko Ževrnja, Bože Kokan, Josip Boban

Tehnički postav: Nediljko Ževrnja, Bože Kokan, Josip Boban, Robert Crnković, Josip Skejo, Marija Cvitanić, Dalibor Vladović, Tino Milat, Lucija Šimić, Tija Damjanović, Tonći Anterić, Zdravka Mlikotić.

Opseg (broj eksponata):
  • Plakati formata B1 – 3 kom.
  • Plakati formata A2 – 1 kom.
  • 487 primjeraka prepariranih ptičijih jaja. Prikazana su preparirtana jaja 11 vrsta ptica močvarica i morskih ptica (npr. mali gnjurac, Tachybaptus ruficollis; kaukal, Calonectris diomedea; bluna, Sulla bassana; morski vranac, Phalacrocorax aristotelis;...) te 14 vrsta pjevica (vrapčarki) (npr. riđoglavi svračak, Lanius senator; kugara, Bombicilla garrulu; crvendać, Erithacus rubecula; slavuj, Luscinia megarhynchos;...)
  • 10 vrsta gmazova u tekućem mediju (poskok – melatonični oblik, Vipera ammodytes; modraš ili zmajur, Malpolon insignitus; riječna kornjača, Mauremys rivulata; blavor, Pseudopus apodus; brusnička krška gušterica, Podarcis melisellensis melisellensis;...)
  • 8 vrsta vodozemaca (čovječja ribica, Proteus anguinus; crveni mukač, Bombina bombina; smeđa krastača, Bufo bufo;...)
  • Vitrina s izložbenom entomološkom kutijom s 88 primjeraka (46 vrsta) suhih preparata i 27 vrsta skakavaca i zrikavaca prepariranih u alkoholu. Predstavljaju sređeni dio zbirke i zastupljenost raznih vrsta skakavaca, zrikavaca i šturaka iz Hrvatske. Fotografija koja ilustrira rad Josipa Skeje i Marije Cvitanić na dokumentiranju zbirke.
  • Vitrina s entomološkom kutijom sa 106 primjeraka i 14 vrsta skakavaca i zrikavaca te 38 posuda s preparatima skakavaca i zrikavaca u alkoholu. Pokazuju dio zbirke kojega je potrebno nastaviti sređivati (tj. stanje prije sređivanja).
  • 2 drvene figure skakavca (autor Vlado Šimićev).
  • Cjeloviti kostur dobrog dupina (Tursiops truncatus)

Cilj izložbe je upoznavanje javnosti sa zbirkama i predmetima koji su donirani ili otkupljeni u posljednje tri godine:

  • Oološka zbirka Roberta Crnkovića – donacija (5.100 primjeraka)
  • Herpetološka zirka Jure Skejića – otkup (343 primjeraka gmazova i 128 primjeraka vodozemaca)
  • Zbirka skakavaca i zrikavaca Josipa Skeje – donacija (oko 3.000 primjeraka)
  • Kostur dobrog dupina ( Tursiops truncatus) – donacija Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Vrsta izložbe:
  • prirodoslovna
  • tuzemna
  • edukativna, informativna
  • skupna

Korisnici: svi posjetitelji, od djece predškolskog uzrasta, učenika osnovnih i srednjih škola, studenata do odraslih.


AUTORI ZBIRKI

Dr.sc. JURE SKEJIĆ - Zavod za molekularnu biologiju, Institut Ruđer Bošković, Zagreb

Jure Skejić rođen je u Splitu 1979., gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je biologiju na San Diego State University u SAD, a doktorirao na The University of Melbourne u Australiji, s temom disertacije – Patofiziološka i kvantitativna proteomska studija otrova australske smeđe zmije Pseudonaja textilis i srodnih vrsta: Uvid u evoluciju toksičnosti otrova. Područje znanstvenog rada mu je toksinologija (životinjski otrovi) i evolucijska biologija.

Herpetološku zbirku osnovao je s ciljem prikupljanja primjeraka za znanstvena istraživanja i edukaciju učenika, studenata i građana. Prvi primjerci datiraju još od osnovnoškolskih dana. Većinu životinja sakupio je u okolici Splita, planine Mosor, Kozjak i Dinara te u kanjonu rijeke Cetine, a manji broj primjeraka potječe iz drugih krajeva Hrvatske. Naručito vrijedni primjerci krških i primorskih gušterica (Podarcis melisellensis i P. siculus) dolaze iz populacija s mnogobrojnih otoka Jadranskog mora, uključujući impozantne crne gušterice s vulkanskih otočića Brusnika i Jabuke. Zbirka sadrži i različite vrste petrofilnih gušterica prilagođenih za život na stijenama, od kojih posebno treba istaknuti endeme mosorsku guštericu (Dinarolacerta mosorensis), koju je davne 1886. godine opisao naš poznati zoolog prof. Juraj Kolombatović te prekrasno modro obojenu oštroglavu guštericu (Dalmatolacerta oxycephala). Od zmija u zbirci posebno su značajni melanistički tj. potpuno crni primjerak poskoka (Vipera ammodytes) iz Hrvatskog Zagorja, žutokrug (Vipera ursinii) i riđovka (Vipera berus bosniensis) s visokih staništa planine Dinare te crne poljarice (Hierophis viridiflavus carbonarius) s pučinskog otoka Velika Palagruža. Od vodozemaca značajni su primjerci malog vodenjaka (Lissotriton vulgaris schreiberi) iz Bokanjačkog blata kod Zadra i čovječje ribice (Proteus anguinus) iz sela Vedrine kod Trilja. Po navodu dr.sc. Nikole Tvrtkovića, stanište bokanjačkih vodenjaka je uništeno, pa sačuvani primjerci predstavljaju vrlo vrijedan muzejski materijal. Vrlo su zanimljivi i neotenični primjerci planinskog vodenjaka (Ichthyosaura alpestris), koji su i kao odrasli zadržali škrge.

Herpetološka zbirka sastoji se od:
- Zbirke gmazova koja broji 343 primnjerka, i to 85 primjeraka zmija, 255 primjeraka guštera i 3 primjerka kornjača
- Zbirke vodozemaca koja broji 128 primjeraka, od čega je iz skupine bezrepci (žabe) 61 primjerak, a iz skupine repaši (vodenjaci, daždevnjaci i čovječja ribica) 67 primjeraka.

Primjerci su stručno preparirani i dokumentirani u skladu s muzejskom strukom i najnovijim znanstvenim spoznajama. Fiksirani su i konzervirani u 70-75 % rafiniranom etilnom alkoholu i za njihovo konzerviranje nije korišten formalin, zbog čega su uzorci tkiva pogodni za DNA analize. Zbirka je 2015. godine postala dio fundusa zooloških zbirki Prirodoslovnog muzeja u Splitu, a u ožujku 2017. stekla je status zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske.


JOSIP SKEJO, mag. eks. biol.

Josip Skejo rođen je u 29. studenoga 1992. u Šibeniku, gdje je završio osnovnu školu. Obrazovanje je nastavio u Franjevačkoj gimnaziji u Sinju, gdje je stekao izvrsne ocjene iz svih predmeta i solidan temelj za buduću znanstvenu karijeru. Tijekom studija biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu uputio se u terenski rad i taksonomiju skupine ravnokrilaca te se formirao u znanstvenika od međunarodnog značaja. Vodeći je hrvatski stručnjak za hrvatske ravnokrilce (Orthoptera), član taksonomske radne skupine za europske skakavce (Caelifera) i jedan od malobrojnih svjetskih specijalista za patuljaste (trnovrate) skakavce (Tetrigidae) svijeta. Objavio je gotovo četrdeset novih vrsta i jedan tribus, a drugi autori nazvali su po njemu jednu novu vrstu iz Kolumbije - Tettigidea skejoi Cadena-Castaneda et Granda, 2015. Objavio je čak i novi način opisivanja vrsta, uključujući vrste iz udaljenih krajeva, koje nikada nije posjetio. Recenzent je u sljedećim znanstvenim časopisima: Zootaxa (skupina Tetrigoidea: Tetrigidae); Zookeys (skupina Orthoptera, osobito Caelifera) i Periodicum biologorum (entomološke teme). Sve ovo postigao je prije navršene 25. godine života i prije stjecanja diplome magistra eksperimentalne biologije (veljača, 2017.). Uz navedeno, ovaj biolog je poliglot, inovator i rijetka pojava u hrvatskoj znanosti i društvu uopće. Odlučio je svoju zbirku skakavaca i zrikavaca pohraniti u Prirodoslovnom muzeju u Splitu te je postao vanjski suradnik Muzeja.

Svoju zbirku (skakavci, zrikavci, šturci) počeo je prikupljati 2012. godine i to je specijalistička entomološka, ortopterološka znanstvena zbirka od nacionalnog i šireg značaja. Većinu primjeraka prikupio je terenskim sabiranjem, a dio je dobio razmjenom s kolegama iz Hrvatske, znanstvenicima iz europskih muzeja te iz muzeja u kojima je pozivan da obavi taksonomsku reviziju građe. Puni naziv zbirke je Zbirka skakavaca i zrikavaca Josipa Skeje (ZSZJS). Većina primjeraka je iz Hrvatske, ali su brojni i primjerci iz okolnih država jugoistočne Europe i šire. U Zbirci su i predstavnici kompletne podzemne faune (špilje i jame) zrikavaca Hrvatske.

Primjerci su stručno preparirani i dokumentirani u skladu s muzejskom strukom i najnovijim znanstvenim spoznajama, a dio građe nije još obrađen. Tijekom dokumentiranja primjeraka, u njoj pronađeni su i primjerci vrste Tetrix tuerki (Krauss, 1876) za koju se mislilo da je izumrla u Hrvatskoj. U Zbirci se nalaze i primjerci drugih vrsta s uskim arealima. Dokumentiranje Zbirke je u tijeku, a zaprema 16 entomoloških kutija sa suhim preparatima (ukupno 1.232 primjerka) i još neutvrđen broj primjeraka prepariranih u alkoholu (do sada evidentirana 902 primjerka). Zabilježeno je ukupno 155 taksona pa se procjenjuje da se Zbirka sastoji od oko 3.000 preparata s 200 vrsta skakavaca i zrikavaca, što daje gotovo potpuni prikaz faune skakavaca i zrikavaca Hrvatske. U Zbirci nalazimo velike serije prepariranih primjeraka na kojima se mogu provoditi razna istraživanja (morfološke analize, analize DNA).

Josip Skejo nudi Muzeju nastavak suradnje i obogaćivanje Zbirke novim nalazima te otvara i mogućnost suradnje s europskim znanstvenicima koji bi bili zainteresirani za primjerke iz Zbirke. Muzej će dobiti i galeriju prirodoslovnih fotografija primjeraka, staništa i lokaliteta koje je također pripremio Josip Skejo, izvorne terenske bilješke te bibliografiju autora.

Zbirka će dobiti posebno mjesto u okviru programa istraživanja nacionalne faune. Obzirom da u Muzeju nema specijalista taksonoma za ravnokrilce, Zbirka će poslužiti i kao referentna zbirka za edukaciju hrvatskih znanstvenika s ciljem upoznavanja njihove taksonomije.


ROBERT CRNKOVIĆ

Robert Crnković rođen je 28. kolovoza 1958. godine u Splitu, a od najranijeg djetinjstva živi u Trogiru. Osnovnu školu završio je u Trogiru, a srednju poljoprivrednu školu u Kaštel Štafiliću. Od najranijeg djetinstva Roberta zanimaju priroda i svi njezini aspekti, posebice ptice, koje aktivno proučava od 1973.

Od 1988. do 2013. suradnik je Zavoda za ornitologiju HAZU-a; od travnja 2008. vanjski je suradnik Parka prirode „Lastovsko otočje” (baza podataka morskih ptica) i Nacionalnog parka „Krka” (baza podataka kopnenih ptica kamenjarskih pašnjaka), od 2010. vanjski je suradnik Državnog Zavoda za zaštitu prirode, a od 2014. vanjski je suradnik Prirodoslovnog muzeja u Splitu.

Kao prstenovač, od 1991. do 2013. sudjelovao je u više akcija prstenovanja ptica na lokaciji Savica kod Zagreba i na Vranskom jezeru kod Biograda. Od 1992. predstavnik je Hrvatske pri „MEDMARAVIS“-u, međunarodnoj organizaciji koja se bavi zaštitom prirode i ptica na području Mediterana, a od 1995. ujedno je i član znanstvenog vijeća navedene organizacije.

Od 2004. sudjeluje u izradi studija o utjecaju vjetroparkova na ornitokomponentu faune na više lokacija u Dalmaciji i Lici, a od studenog 1996. godine vodio je više skupina turista na tzv. Birdwatching – promatranje ptica.

Tijekom višegodišnjeg istraživanja i proučavanja ptica specijalizirao se za biologiju gniježđenja te je kao autor, prvi autor i u koautorstvu napisao više radova o toj temi. Dobiveni podatci vezani za gniježđenje ptica, uglavnom s područja Dalmacije, korišteni su tijekom izrade publikacija „Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske“ i „Nacionalna ekološka mreža – Važna područja za ptice u Hrvatskoj“.

U svom dugogodišnjem radu, gosp Crnković sakupio je resperktabinu oološku zbirku (zbriku prepariranih ptičijih jaja). Većina primjeraka pripada ornitofauni Republike Hrvatske te državama bivše Jugoslavije, a zahvaljujući suradnji s brojnim ornitolozima, uzgajivačima ptica, zoo vrtovima i muzejima, u zbirci se nalaze primjerci iz skoro cijele Europe te više država s drugih kontinenata. Zbirka broji 5.100 primjeraka prepariranih ptičijih jaja, a brojem vrsta najzastupljeniji su redovi Charadriiformes (močvarice, šljukarice) i Passeriformes (vrapčarke, pjevice), a uz stručnu i znanstvenu vrijednost ima veliki značaj u edukaciji učenika, studenata te šire populacije građana.

DOBRI DUPIN

Dobri dupin Tursiops truncatus, Montagu, 1821.

Jedinka je pronađena 22.10.2005. godine na području mjesta Ražanj kraj Rogoznice. Veterinarski fakultet u Zagrebu je po dojavi Lučke kapetanije Šibenik došao po truplo mrtvog dupina u Rogoznicu. Utvrđeno je da se radi o mužjaku težine 270 kg i dužine 307 cm. Uzrok smrti dupina nije poznat jer je truplo već bilo u raspadajućem stanju. Kosti dupina su očišćene, odmašćene i pohranjene u depo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Kontaktom uprave Muzeja s dr.sc. Tomislavom Gomerčićem, Veterinarski fakultet u Zagrebu 2014. godine donirao je kostur dupina Prirodoslovnom muzeju u Splitu. Dupini se ubrajaju u najpoznatije i najomiljenije morske sisavce, a dobri dupin je vjerojatno najpoznatija i jedna od najrasprostranjenijih vrsta u skupini dupina. To su vrlo društvene životinje i žive u skupinama različite veličine i različitog sastava: životinje istog spola ili mužjaci i ženke zajedno sa svojim mladuncima. Surađuju u lovu, kod poroda i bolesti. Zabilježeno je druženje s drugim vrstama životinja i pomaganje ljudima u nevolji. Dupini se međusobno sporazumijevaju raznim zvukovima i imaju vrlo precizan sonar. Imaju veliku sposobnost učenja.

Mogu narasti do 3,6 metara u dužinu i težiti do 500 kg. Životni vijek im je do 50 godina.

Dobri dupin ima ukupno 65 kralježaka: 7 vratnih, 13 do 14 grudnih, 15 slabinskih i 29 do 30 repnih (NISHIWAKI, 1972.). Pet od 13 ili 14 pari rebara ima glavicu i kvržicu. Grudna kost se sastoji od četiri dijela, a spojena je sa šest pari rebara. Većina ovih životinja ima 22 do 24 hemalnih kostiju (NISHIWAKI, 1972.). U dobrog dupina prsnu peraju čine nadlaktična, palčana i lakatna kost, u pravilu sadrži tri kosti u proksimalnom i dvije u distalnom redu zapešća, pet kosti pesti i različiti broj koštanih članaka u svakom od pet prstiju. Varijacije u broju zapešćajnih kostiju i broju koštanih članaka postoje, a posljedica su zemljopisnih razlika ili pak razlika unutar određene populacije (WATSON i sur.,1994.). Zubna formula dobrog dupina iznosi od 20-20/20-20 do 25-25/25-25, tj. ukupno 80 do 100 zuba (BRUSINA, 1889.).

- FOTO GALERIJA -

© 2016 Prirodoslovni muzej - Split.   Sva prava zadržana.